Vaznost Djure Surmina u proucavanju povijesti srpske knjizevnosti

VAŽNOST ĐURE ŠURMINA U PROUČAVANJU POVIJESTI SRPSKE KNJIŽEVNOSTI U ovom radu se analizira važnost hrvatskog povjesničara i kritičara književnosti Đure Šurmina (1867.-1937.) u proučavanju povijesti srpske književnosti. Iako je slabo prisutan u najvažnijim povijestima i studijama o srpskoj književnosti, Đuro Šurmin je višestruko značajan za srpsku kulturu: prije svega ustanovio je književnohistorijski koncept koji je trijumfovao u drugoj Jugoslaviji, u kojoj se srpska književnost počela objavljivati bez dubrovačke književnosti. Šurmin je izričito smatrao da su hrvatska i srpska dvije odvojene književnosti i da ih kao takve treba i proučavati i to je primjenio u svojoj Povjesti književnosti hrvatske i srpske (1898.). O srpskoj kulturnoj povijesti je pisao i u Hrvatskom preporodu (1904.) gdje je donio važne i do tada slabo poznate podatke, a izvore za dalje proučavanje srpske književne prošlosti je moguće naći također u Čitanci iz književnih starina staroslovenskih, hrvatskih i srpskih za VII. i VIII. razred srednjih škola (1896.; 1901.; 1905.; 1908.) te u brojnim člancima koje je objavljivao u »Srpskom književnom glasniku«, »Letopisu Matice srpske«, »Spomeniku Srpske kraljevske akademije« i »Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor«. THE IMPORANCE OF ĐURO ŠURMIN IN THE STUDY OF THE HISTORY OF SERBIAN LITERATURE This paper analyzes the importance of the Croatian literary historian and critic Đuro Šurmin (1867-1937) in the study of the history of Serbian literature. Although he is rarely present in the most important histories and studies of Serbian literature, Đuro Šurmin is important for Serbian culture for a number of reasons: first of all he established the literary-historical concept that triumphed in the second Yugoslavia, in which Ragusean literature began to be published separately from Serbian literature. Šurmin expressly held that the Croatian and Serbian realities present two separate literatures and that they should be studied in that way, and this view is applied in his Povjest književnosti hrvatske i srpske (1898). Serbian cultural history has also been present in Hrvatski preporod (1904) where he brought important and hitherto little-known information to the attention of readers; resources for further study of Serbian literary history can also be found in Čitanka iz književnih starina staroslovenskih, hrvatskih i srpskih za VII. i VIII. razred srednjih škola (1896; 1901; 1905; 1908), and in numerous articles published in »Srpski književni glasnik«, »Letopis Matice srpske«, »Spomenik Srpske kraljevske akademije« and »Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor«.